Prijava

O Marčani i povijesti

 Marčana, naselje sjeveroistočno od Pule (44°57′N; 13°58′E; 155m nadm. vis.); 1015st. (2001), sjedište istoimene općine. Nalazi se na krškoj zaravni iznad obale jugoist. Istre na raskrižju cesta Pula–Labin i Vodnjan–Krnica. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom, a dio ih radi u uslužnim djelatnostima.
Tragovi naseljavanja u prapovijesti zabilježeni su u špilji kraj Ljubićeve Stancije (eneolitička i brončanodobna keramika) i na brežuljku Ovčjaku (prapov. gradina, u antici rimska utvrda, a potom sklonište). Područje je bilo gusto naseljeno u antici (mjestimični nalazi ant. grobova, rimske arhitekture i sl.). Nalaz pluteja oltarne pregrade (IX.st.) ukrašen troprutim pleternim ukrasom svjedoči o naseljenosti i u ranom sr. vijeku. U pov. pisanim izvorima prvi se put spominje 1243. u aktu prisege Pule na vjernost Veneciji (Andreas de Marzana i Joanes de Marzana). Pripadala je pulskom području, pa je 1331. došla pod vlast Venecije. U XV.st. gotovo je potpuno napuštena zbog nekoliko kužnih epidemija, a u XVI.st. u Marčanu Venecija naseljava grč. i dalm. koloniste, izbjeglice pred Osmanlijama. Trobrodna, više puta pregrađivana župna crkva sv. Petra i Pavla iz XV. je stoljeća, a zvonik uz crkvu iz 1846. Srednjovj. crkva sv. Antuna Padovanskoga produžena je potkraj XVII.st. i posvećena 1709

 

LIT.: M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.–XVIII. stoljeće), Pula 1995; Marčanski zbornik, Pula 1994.

N. Nefat