Prijava

O nastanku i povijesti Krnice

 
Na području oko Krnice u brončano doba postojalo je nekoliko gradina: kod naselja Bratulići, kod Kaštelira, Šegotića, u Mutvoranu, kod Peruški... Iz toga razdoblja 1971. godine otkriven je tumul (link) i to iznad Krničkog Porta, a postoje i zapisi o postojanju još nekih tumula.
Iz antike i opet postoji niz nalazišta; u Dugoj Uvali, kod Pavičina, Cokuna, u uvali Blaz, kod Stare Stancije, kod Hreljići, na potezu između Raklja i Krnice. Na raskršću cesta za Krnicu, Male Vareške, Peruške i Kavran otkriveni su žarni grobovi iz 2.st. U Malim Vareškima otkrivena je nadgrobna stela Gaja Rufelija Rufa, njegove žene Seie Maksume, kćerke Rufelije Sekunde i nećaka Lucija Vala. Stela je negdje iz 1.st., a datirana je upravo pomoću ženske frizure (vidi link na Agripinu).
Što se tiče same Krnice, po nekim nalazima postoji mogućnost da je i ovdje postojalo prethistorijsko naselje. Početkom 20.st. na Glavici iznad Krnice otkriveni su ostaci antičke vile rustike te žarni grobovi, koji se, po nađenom novcu iz razdoblja cara Tiberija datiraju u 1.st.
Sama Krnica prvi se put spominje 1243. godine u dokumentima o prisezi vjernosti Pule Veneciji. Vjerojatno zbog epidemija i ratova, kako i kod niza drugih sela u Istri i Krnici se poslije gubi svaki trag sve do njezinih novih stanovnika iz Dalmacije 1520. godine. Tada su ovdje došli prebjezi iz okolice Zadra sa svojim svećenikom Ivanom Buršićem i prozvali mjesto Sveta Marija Krnička da bi se naziv poslije promijenilo u Krnica.
Vjerojatno je naziv Krnica slavenskog porijekla («krn» znači gora) tako da je vjerojatno sam naziv postojao i prije dolaska ljudi iz Dalmacije. Postoje i mišljenja (D. Alberi) kako je naziv Krnica nastao od keltske riječi car što znači kamen, a dobro odgovara terenu gdje je nastalo naselje.
Izvor: «Krnica od prapovijesti do danas»