Prijava

Jama Golubinčina i Melosok – Krnica

Između Krnice i Raklja nalazi se kraška jama Golubinčina duboka stotinjak metara. Godine 1998. porečki speleolozi imali su vrlo opasan zadatak - ispitivanje Golubinčine. Pri dnu sloja sitnog kamenja koje se urušilo u jamu tada je otkriven mali žrtvenik pisan grčkim slovima, a tekst mu je gotovo u cijelosti sačuvan pa se tako može pročitati kako je Silvester ispunio zavjet bogu Melosoku.
Jama se nalazi nedaleko od ruševina crkvice Sv. Tudora čije je postojanje prvi put dokumentirano krajem 7.st., a napuštena je vjerojatno u 19.st. Iz Sv. Tudora potječu još dva otkrivena natpisa koja spominju Melosoka, ali su pisana latinskim pismom.
Jedan od njih otkriven je u Raklju 1870., a prijevod teksta glasi: «Uzvišenom bogu Melosoku posvećeno. Gnej Papirije Eumel po zavjetu.».
Drugi je otkriven nešto kasnije, 1900. godine na ruševinama Sv. Tudora. Na njemu se može isčitati ime Melosoka, zatim riječ Augustov, a ostatak teksta je oštećen. Zbog blizine čak tri otkrivena nalaza koja spominju Melosoka vrlo je vjerojatno kako se u blizini nalazilo jako svetište posvećeno ovom božanstvu. I danas se u okolici Sv. Tudora mogu naći antički ostaci koji se mogu tumačiti ne samo postojanjem takvog svetišta nego i naselja koje je postojalo na ovom mjestu.
Inače, na području Istre grčki natpisi su vrlo rijetki, pa je krnički natpis otkriven u Golubinčini tek peti. Najčešće su grčki natpisi vezani uz ljude koji su živjeli u antičkoj Istri, ali su potjecali iz Grčke. Kako je po imenu (Silvester) vrlo vjerojatno da u ovom slučaju nije riječ o Grku nejasno je zašto je ovaj natpis napisan na grčkom.
Melosok je predrimski bog koji se očito štovao samo na pojedinim djelovima Istre, pogotovo u Nezakciju i okolici. Po otkrivenim natpisima zaključuje se da je bio štovan i na područku Krnice. Melosok je specifičan jer je jedino muško božanstvo među dominantnim ženskim božanstvima koje su štovali Histri kod kojih je bio, do njihove vojne organizacije, vrlo izražen matrijarhat.
Vjerojatno se Melosok štovao u 1.st.p.n.e., ali je, s obzirom na tadašnju rimsku vjersku toleranciju, štovanje vjerojatno potrajalo i u novu eru usporedo s prodorom rimskih bogova.
Izvori: Krnica od prapovijesti do danas (tekst «Novi rimskodobni grčki natpis iz južne Istre» napisao Robert Matijašić), Duhovna kultura antičke Istre (Vesna Girardi Jurkić)