Prijava

Kako nas furešti vide

Pročitali smo malo novu kolumnu Radio Labina 'Fureštanje' pa zaključili da se jednim dijelom tekst odnosi ina na naš kraj. Stoga prenosimo tekst kolumne jednog, kako i sam sebe naziva - Furešta.

Jedan sam od onih stranaca koji u Istru dolaze godinama i maštaju da jednoga dana tu i ostanu. Jer u ovom živopisnom krajoliku i njegovim ljudima vide neku drugačiju Hrvatsku, drugačiju Europsku uniju i Europu kao kontinent. Uz sve posebnosti koje me vežu za ovo podneblje, osobno mi, kao kosmopolitskom građaninu, iznimno godi i etnonacionalna harmonija kao antipod većinskom hrvatskom nacionalfanatizmu koji, od krvavo stečene neovisnosti, neprestano davi ovu prekrasnu zemlju s neizmjernim potencijalima.  Mudri, pametni i učevni ljudi od pamtivijeka propovijedaju da čovjek zna onoliko koliko putuje, a vrijedi onoliko koliko zna!

Osobno ne pretendiram ni ka jednoj od ovih velikih i univerzalnih vrlina, ali sticajem okolnosti prošao sam uzduž i poprijeko svijetom, svašta sam vidio, čuo, upamtio, zapisao... I uvijek kada se odmaknem od svoga doma, svoje regije, svoje domovine ili 'starog kontinenta' - uvijek mi se iznova učini da mi se dioptrija pojačava što sam udaljeniji. Sve dobro i loše - bolje, jasnije i oštrije vidim. Tako mi se isto dešava i kadgod se 'usidrim' u Istri: uočavam kako domaći ovdje ne vide ni dobre ni loše promjene oko sebe, oguglali su na sve što ih okružuje jer ih taru svakodnevica, kapitalistički rad, profit i desocijalizacija. Odu li, međutim, i sami čak iz svoje ulice u drugu - dioptrija im se izoštrava. A tek kada odu iz svoje Istre u Toscanu, Fruliju, Korušku, Anadoliju ili Flandriju? Ili kada odu iz Hrvatske u Nizozemsku, Francusku, Irsku ili Estoniju – sve pore svakodnevnog života se, u tim sredinam, vide kao pod astronomskim povećalom.

Kao dugogodišnji, iskreni i dobronamjerni istarski furešt, neću u ovoj tjednoj kolumnici ništa i nikoga u našoj Istri promatrati kritizerski, već ću katkad ponešto i ponekog činjenično i dobronamjerno kritizirati, a ponešto i ponekog riječju pomilkiti i bodriti. A sve u interesu još bolje, ljepše, prosperitetnije i milije Istre!

Ponekad će, možda, biti onih koji će se na mene ljutnuti, koji će me ignorirati, poslati me onamo odakle sam i došao, ili će se žaliti i tračiti svoje dragocjeno vrijeme, ali garantiram svima i svakome ponaosob da će moje namjere uvijek biti iskrene i dobronamjerne. 

Istina, u potpisu ove kolumnice će biti jednostavno, kratko, svima ovdje poznato ime - Furešt. Ne da bih se od bilo koga ili bilo zašto skrivao, već zato što ću da govorim u ime svih nas koji smo ovdje stranci a vaši, koji ovdje dolazimo zato što smo mi izabrali vas, a ne što ste nas vi pozvali, te što vama domaćima naša stranska imena i prezimena svakako ništa ne znače – mi smo bili i ostali samo furešti koji vam ljeti smetaju, a zimi nedostaju. 

No, znatiželjnima neće biti preteško odgonetnuti koje se, zapravo, ime i prezime sažmelo u ovaj dražesni šestoslovni pseudonim - cijeli svijet je premalen, a Istra ni trećina grada Zagreba!
Idemo, dakle, raditi u interesu još bolje, ljepše i prosperitetnije Istre i njenih građana (jer vlasti i tako nisu bitne – one su nužno zlo koje bi u postojećim oblicima svakako trebale, konačno, izumrijeti jer se nisu u stanju suštinski mijenjati). Nije bez veze davno rečeno daj čoviku vlast da bi vidia kakav je zloćo! (Furešt)

 

Izvor: radiolabin.hr